Logor 2019 - dan 9
Fužine 12.07.2019.
Dragi roditelji i čitatelji, da ne bi bili uskraćeni i za zadnji 10-i dan logora, opisati ćemo ga po sjećanju.
Jutro 7.00 već se neko vrijeme vrtim po krevetu. Probudili me glasovi sa straže. Ipak odlučio sam da se ne dižem dok mi to ne kaže budilica. Čeka nas naporan dan.
Čujem kišu kako lagano kapa. O ne, kome smo se to zamjerili (osim prirodi koju uništavamo svojim djelovanjem).
Na našu žalost priča o indijancima koji su živjeli u skladu s prirodom i „bijelcima“ koji donose napredak koju smo pričali članovima na izletu Winnetua ponovno se pokazuje točna. Nadamo se da ćemo svojim izviđačkim djelovanjem nešto promijeniti jer izviđači „Stvaraju bolji svijet“. To je moto Saveza izviđača Hrvatske zadnjih nekoliko godina. Sa sjetom se sjećam vremena kada ovdje nije bilo vodovoda, struje, septičkih jama, kontejnera za smeće. Kada smo pili ovaj isti potok. Nisam tako star (ha, ha bar tako mislim ali demantira me unuka koja čak nije bila najmlađa na logoru).
Skrenuo sam s teme ali moram negdje izbaciti svoje frustracije, sav taj naš odnos prema prirodi. Gledajući po šumi osušene jele i smreke shvaćam da se ne radi samo o Marjanu, Karepovcu, Jadru. Sjećam se Cesarića i njegovog Slapa. Što u njem znači moja mala kap? Taj san u slapu da bi mogo sjati,
i moja kaplja pomaže ga tkati.
Vratimo se logor i vašu dijecu. Kasno su legli, kiša pada ali treba uskoro prestati (kaže više mateoroloških prognoza). Prijepodne treba biti sunčano i toplo a onda u vrijeme odlaska mogući kratkotrajni pljusak. Tjelovježba obavezna i žustra. Treba ih razbuditi. Doručak. Zastavu dižu najbolji poletarci Omiša. Na zboru objašnjavamo zadatke koje moramo izvršiti do polaska. Kada krećemo nazad? Kada sve spakiramo, počistimo.
Završno pakiranje osim onoga što im treba za put (mali ruksak). Kreveti van šatora na sušenje. Šatore koji su u hladu treba premjestiti na sunčane dijelove da se suše. Pakiranje opreme: uredskog pribora, rekvizita, literature, kuhinje, alata, .... Čišćenje terena dok se šatori suše. Dom, tuševi, kućice, trpezarija i kuhinja. Puno je lakše kad nemamo ovakav komfor – manje toga za čistiti.
Kreveti spakirani, zadnji šatori se ruše i pakiraju kad ono par kapi kiše. Na sreću stiže kombi za opremu pa ga koristimo da u jednoj turi prebaci velike ruksake i torbe do busa koji nas čeka na brani.
Za ručak pohana piletina na kruh, majoneza, kečap, senf (porcije su već odavno u ruksacima). Zbor za zastavu i aukcija izgubljenih stvari. Za 0 kuna mogle se kupiti svašta. Unatoč povoljnim cijenama dosta stvari nije našlo vlasnika.
Čast da spuste zadnju zastavu dobili su naši najbolji poletarci: Roko i Andrea. Kako smo logor započeli zabijanjem sjekire u panj, čast da logor završi vađenjem sjekire pripala je najstarijem od „mlađih“ brđana: Petar Križanac je na logoru proslavio 73 rođendan.
Zajedničko fotografiranje i podjela po autobusima. Nakon odlaska autobusa nas nekoliko je ostalo počistiti zahode, baciti smeće i razdužiti kamp. Tradicije se poštuju pa smo na putu kući u centru Fužina pojeli štrudel od borovnica i popili kavu.
Put bez većih problema. Nikome nisu trebale Dramine da bi se uspavao. Plašili ste nas ulaskom u grad i gužvama a mi nikad brže nismo stigli u grad. Računali smo gužve na ulasku u Split pa nam ne zamjerajte dolazak 15-tak minuta ranije. Petak popodne kada svi putuju prema moru teško je predvidjeti točan dolazak. Zbor za kraj – pjesma Ponos Marjana i logor je završen (za većinu). Neke je još čekao odlazak u škver na iskrcaj opreme. Kombi s opremom za 100 članova smo iskrcali ali slaganje i nošenje dijela opreme u klub smo ostavili za neka druga vremena kada ćemo biti brojniji.
I za kraj. Hvala svim članovima na primjerenom ponašanju, zalaganju i radu. Hvala našim mladim voditeljima na provođenju programa i brizi za mlađe članove. Našim vrijednim kuharicama Marijani i Ani i njenoj kćeri Josipi. Hvala Marinoviću i njegovim vrijednim rukama koje uvijek nešto moraju raditi. Hvala Boški na medicinskoj brizi i pisanju izvještaja za roditelje. Nikoli koji po cijeli dan skače, loži, vozi, radi sve što treba i kojem ništa nije teško. Hvala Kosoru koji je sve to nadgledao, organizirao kuhinju i nabavu zamjenio Denu u potpunosti. Hvala izviđačima Dugog Rata i Omiša na lijepom zajedničkom logoru izmjeni iskustva i dobrom druženju. Hvala i svim gostima koji su došli i pomogli na razne načine.
Logor je gotov, više ga nema al' dogodine drugi se sprema (a prije njega zimovanje u Češkoj).