Logor Kamanje drugi dan
Prva noć prošla je skroz mirno, ugodno i toplo uz jednu nenadanu ljetnu kišicu oko 4 ujutro. Na svu sreću u to doba na straži bili su naši vrijedni konačari pa je sve prošlo bez ikakvih problema. Ustajanje po logorskom običaju u 7.30, higijena, gimnastika, pregled šatora pa najpoželjniji dio logorskog jutra- doručak. Kažu dica da je spiza na logoru bolja i raznovrsnija nego doma. Stojimo u redu i čekamo na našu porciju mlika i nutelle kad čujen jednu Zvir kako viče: Pa čoviče ja se ne sićan kad san i u babe moga birat između pahuljica i čokolina, a kamoli doma!!!
Prijepodnevno sunce već odavno krasi nebo, drva za izradu krugova i patenata čekaju,a vridne ruke naše dice polako ali sigurno grade svoje krugove. Oni najbrži podižu kapiju, jarbol, grade ogradu, a neki malo zaostaju pa tek dovršavaju patent za u šator.
Vile najbrže u svemu, do ručka sve digle i uredile, ostalo samo još par sitnica( Jel to zahvaljujući Marinovoj pomoći ili zbog njihove spretnosti...Hm??? ).Dolaze do Alena i mole ga da se idu kupat jer kako one kažu „smrde ko tvorovi“. Alen ih teška srca pošalje na jedan brzinski kupanjac na Kupu kako bi nan opet bile čiste.
Kod Zviri skroz druga priča... Kolko ih je čovik bi očekiva da će bit gotovi davno prije Vila , ali nee
Uz Durđine komplicirane ideje , Ratkova (ne)odobravanja Đurđinih ideja i zbunjene Zviri ni u drugon danu nije sve gotovo. Oni bi na ulazu tili dignit osmatračnicu... Oće li in ideja uspit vidit ćemo sutra, a dotad in držimo fige.
Predvodnici poletaraca cili su dan pilali drva kako bi našin dragin poletarcima osigurali policu u šatoru... I uspili su... Digli su uspješno 13 patenata.
Ostali Vitri pod budim okon našeg Vice ispunjavaju zadatke i pomažu ostalima kako bi se Marjan na ovoj smotri dokaza ko najbolji u Hrvatskoj.
E još jedna bitna stvar koja ide uz pionirstvo... ozljede
Možemo reć da nije bilo nikakvih ozljeda koje flaster nije moga rješit ;)
Neznamo jel to zato šta Lada trenutno nije s nama pa nema koga da in daje bonbona il čokoladica, al znamo da ove godine čak i najveći „ozljeđenik“ u Marjana - Puje nije čak ni ogrebotinu zadobila.
Svi su živi i zdravi, osim mene više manje... Jedino ja pripržena i crvena, točno ko da san se sa bauštele vratila. Kod mene očito ne djeluju ni šeširi ni zaštitni faktor 50. Malo me svi zezaju al nije to ništa šta malo jogurta i melema ne mogu sredit.
Najgore je prošlo, od sutra samo zabava i učenje... nema više pionirstva
U ime sve djece pozdravljam mame, tate, djedove i bake, a posebno baku Aschero koju Vito i Marin punoooo pozdravljaju i poručuju joj da se ne brine.
P.S. Znan da nisan Lada al nadan se da san joj kolko tolko dobra zamjena ;)