Pripremni bivak Šolta
18. i 19. lipnja 2016. družina Marjanskih Vučića i patrole Tigrovi i Grizli iz družine Marjanske Zviri pojačano s 2 Vile i 4 voditelja uputilo se brodom na Šoltu. 29 sudionika trajektom a Nikola svojom brodicom ranu ujutro nakrcan šatorima, spizom, pitkom vodom i drugom potrebnom zajedničkom opremom.
Nakon sat vremena vožnje brodom trebalo nam je dvedesetak minuta hoda stazom do uvale Kašjun. Znali smo da u uvalu bura nenese sve škovace i pripremili smo se za čišćenje plaže i livade. Vrijedne izviđačke ručice su sakupile 15-tak vreća škovaca i hrpu granja što je more izbacilo na plažu. Nakon napornog rada prijala je marenda ali još uvijek nema kupanja.
Trebalo je podići šatore i urediti naš "mali šumski dom". Nakon što su šaori uređeni i namješteni krenuli smo s kupanjem.
Prvo upute, provjera plivanja, provjera održavanja na vodi, još dva puta podsjetnik da nema kacavanja i onda može. Nakon malog odmora u hladu i kolača za marendu nastavili smo s provjerom uvjeta za vještinu "Ribica" i vještarstvo "Plivač". Plivali smo svim stilovima, ronili, skakali,... i zapeli na igrama u vodi. Picigin, vaterpolo i ... nema više. Slabo se igraju a u moru nema mobitela.
Da ne izgore na Suncu svako malo smo nešto radili u hladu. Čvorove znaju zavezati ali primjeniti baš i ne. Signalizacija semaforom baš i ne ide. Vučićima je najdraže istraživati ali uvijek moraju proći po sikama. Uzalud Nikola i ja prijetimo. Dok jedan nije opleo nisu imali mira. Od zdravstvenih problema imali smo i jedan ubod ose i jedan pad preko oborenog debla.
Na večeru se nisu bunili: pizza i coca-cola. Navečer zabava bez televizije i struje ali i bez gitare.
Noć je bila opasna - pogotovo za šatore. Nikako naučiti gdje se smije hodati a gdje NE. Svatko malo netko zapne za konop i počupa klin od šatora. Nakon večernje šetnje do naše priručne lantrine potjerali smo ih u šatore. Nadali smo se da će brzo zaspati umorni i iscrpljeni. Normalno da su od uzbuđenja dugo pričali u šatorima. Dok nisu bili glasni pravili smo se da ništa ne čujemo.
Neki su ipak "prošvercali" mobitele i igrice pa su se u šatoru igrali. Najbolje je što zaboravljaju da šator nije zid i da se izvana vidi svako svjetlo u šatoru. Mlađi su ipak brzo pozaspali ali starijima se priča otela do dugo u noć.
Noć je bila mirna ali rano su se počeli buditi. Bez obzira što smo ih upozorili da kada se netko probudi da ne smije buditi druge uvijek se ponavlja ista priča: "Ej jesi budan?".
Goran i Đuro su ranom zorom prošetali do Grohota po friški kruh za doručak. U međuvremenu je pala kiša pa smo izležavanje u šatorima produžili. Ipak odradili smo planirano: jutarnja gimnastika, higijena, doručak. I eto opet problema. Ne možete svi nutelu! Feta nutele, feta paštete pa onda može repete. Nećete vjerovati ali bilo je i onih koji ne bi nutelu. Mlijeko je svima pasalo.
Nakon još malo programskog rada pojavilo se i Sunce pa smo se opet okupali. Ne puno jer je trebalo složiti vreće i karimate, spakirati stvari osim za kupanje i put. Slijedilo je rušenje šatora i pakiranje zajedničke opreme.
Nikola je za to vrijeme pripremio ručak. Hrenovke i jaja dok su dežurni narezali kruh i pripremili salatu (pome i paprike). Hrenovke su pojeli sve, jaja skoro sve a salate skoro pa ništa.
Nakon ručka slijedilo je konačno čišćenje terena, ukrcaj stvari na Nikolinu brodicu i povratak kućama.
Ukratko: nije bilo nikakvih večih problema i predlogorski bivak je uspio. Za logorovanje su svi spremni.