Bivak Cetina
Kad završi škola i članovi se razbježe po vikendicama uvijek je problem sakupiti članove. Tako je bilo i ovaj put. Planirani minibus smo otkazali zbog nedovoljnog broja članova da pokrijemo troškove prijevoza. Čak smo razmišljali i da otkažemo bivak za kraj ljeta. A onda su počele prijave u zadnji čas. U petak poslijepodne još uvijek ne idemo u nabavu hrane. Prijave idu do navečer, a hranu ćemo kupiti rano ujutro. Kako stižu prijave tako idu kalkulacije prijevoza: 4 auta, 5 auta... Treba li 6 vozila? Hoće li se pojaviti netko bez prethodne najave?
Subota 29.06. na zbornom mjestu nas 20. Kosor će doći naknadno nakon što kupi sve za večeru. Đurovići po običaju spašavaju. Svojim pick up-om preuzimaju večinu osobne prtljage članova jer Nikolina Panda se ne može pohvaliti velikim prtljažnikom a moj Mondeo su zaposjeli šatori, spiza i druga potrebna oprema. Svi smo se ukrcali u 5 vozila i preko Gata i Kostanja brzo stigli na odredište ispod Pavića Mosta. Po dolasku podigli smo 6 šatora i uredili bivak. Za ručak sendviči koje smo ponijeli. Krtak dogovor za rafting, presvlačenje i odlazak do Slap raftinga kod našeg prijatelja Srećka.
Konačno presvlačenje i priprema suhe robe koja nas treba dočekati na cilju. Zaduživanje opreme: prsluci, kacige, vesla i krećemo. Problem je bio kako članove podjeliti na 3 čamca. Načelnik je odlučio: Vile vodi Nikola a pomaže mu Marin, Zviri idu s Ratkom kojem pomaže Đurđa, Grome vodi Vice a pomaže mu Bruno. Nakon kratke obuke na rijeci, brzo smo krenuli. Zbog oblačnog vremena nije bilo dozvoljeno „uobičajno“ prskanje drugih čamaca. Ali kada nas je na Cetini iznenadio pljusak tko će im zabraniti kupanje. Na prvom „odmorištu“ večina se od kiše „sakrila“ u vodu kao se ne bi smočili. Ne moram objašnjavati da se Nikola i ja zbog sigurnosnih razloga nismo kupali. Netko je ipak iz čamca morao nadgledati plivače. Nakon kupanja Zviri su se morale i otuširati tako da su se čamcem provozali ispod slapa. Opasnu dionicu na kojoj se turisti ne voze prohodali smo okolnim putem (kraticu kroz špilju ostavili smo za neka toplija vremena). Na trećem odmorištu (kod stijene) dozvolili smo im skakanje. Najhrabriji su se odvažili po nekoliko puta a ostali su gledali skokove i navijali. Po dolasku na Radmanove mlinice: izvlačenje čamaca, razduživanje opreme, presvlačenje u suhu robu i odlazak u kamp. Za to vrijeme vrijedni Kosor i Srećko su naložili vatru i pripremili peku. Večera za prste polizati. Nakon večere kod Srećka povratak u kamp. Nikolu i mene tjeraju na festival klapa u Slime. Ostavljamo ih u igri i dobrom raspoloženju i pridružujemo se Kosoru i njegovoj obitelji na Ivanjskim noćima. Nakon festivala po povratku u kamp neki su već spavali dok su se stariji zabavljali.
Ujutro lagano bez presinga. Umivanje na rijeci pa doručak. Nutela je brzo „ishlapila“ a paštete je ostalo i za logor. Malo priče o logoru i savladavanju stupnjeva znanja. Sunce je brzo ugrijalo pa su članovi otišli na kupanje. Najdraže im se bilo zaljuljati se konopom i baciti u Cetinu. Vrijeme ručka je brzo došlo pa je trebalo prekinuti kupanje. Za ručak konzerve: mesni narezak i tunjevina. Tunjevina je išla puno bolje. Salata baš i ne: otprilike ½ pome po osobi a paprike gotovo ništa. Nitko nije ostao gladan ali su svi pojeli kolač nakon ručka. Pakiranje opreme, rušenje šatora, čišćenje terena, ... Vrijeme je brzo prošlo. Sve u svemu dobar bivak s kišnim raftingom.
Napomena:
Slike s raftinga ćemo objaviti kada ih dobijemo. Skiper jednog čamca nas je slikao ali nije nam uspio presnimiti fotografije na DVD