Logor 2019 - dan 6
Fužine 09.07.2019.
6.45 ujutro. Mrzim budulicu na mobitelu pogotovo kada sam na godišnjem odmoru. Zašto tako rano kada je ustajanje u 7.30. Izviđačima dovoljna jedna riječ – samoća. Brzinsko oblačenje i odlazak na umivanje. Ops. Na zborištu me već čekaju 3 kandidata s ruksacima na leđima. Umjesto da spavaju i odmaraju oni se ranije digli i spakirali za odlazak u šumu. Gdje je četvrta. Bude i nju. Zaduživanje opreme, hrane i zadnje upute za samoću.
Logor napuštamo prije buđenja ostalih. U grupi se hrabre ali nije im sve jedno. Preživili su sve moje priče o medvjedima, vukovima, divljim svinjama, lošoj vremenskoj prognozi ali ipak žele ići. Kada bi svakog izdvojio i odveo u „njegov“ dio šume lagano bi nastajala panika. To uvijek osjetim kada im čitam poruku od 30 riječi koju moraju zapamtiti. Najbolji mi je bio L.M. idemo mi šumom a kad ono na 30-tak metara od nas 5-6 srna iskoči i uleti u gustiš. Jesi li vidio? A šta? Pa srne. Da li su one opasne? Pa da zato se i kaže plašljiv kao srna. Shvatio je.
Kako sam razvodio „kurire“ po šumi propustio sam jutarnja događanja u logoru. U svakom slučaju Jan je povodom rođendana imao čast podići državnu zastavu, puhati svijećicu i dobio je najveći zagrljaj (cca 90 prijatelja).
Od jutarnjih radionica znam da su se bavili branjem borovnica a kasnije su radili „detox vodu“. Borovnice, menta, limun, led jedino slamke baš nisu ekološke (plastika). Za ručak je Kosor napekao bržole a kuharice su dodale pire i salatu.
Popodne igre, gađanja lukom i strelom, zračnom puškom i savladavanje uvjeta za izviđačke značke. Da ne zaboravim napomenuti nakon ručka su na samoću otišli i poletarci Petra Kadić i Roko Omrčen. Njih je odveo Alen ali ne tako daleko kao starije. Tu su između logora i autoceste. Zaštičeni sa svih strana a čuju zvukove iz logora.
Da bi umirili svoju savjest otišli smo pogledati članove na samoći. Neke smo „uhvatili“ a večina je bila uredna. Za to vrijeme marenda – dinja i kolač.
Ako ste mislili da neću spomenuti vrijeme prevarili ste se. Na sreću onih na samoći prognoza se opet pokazala samo djelomično točna. Kiša je umjesto oko podne počela padati tek oko 18.00 sati kada je opalio pljusak.
Mališe smo ponovno provjerili i punudili im da se ranije vrate u logor. Pokušaj nam nije uspio. I kako to obično biva najjači pljusak kada je trebao biti zbor za zastavu. Da svi ne kisnu (već smo tanki sa suhom robom a o nepromočivim cipelama ću drugi put) nema zbora na zborištu nego ponovno u trpezariji. Himna nikada glasnija da nas čuju daleko u šumi. Nitko ne dolazi (prema dogovoru) dok ih ne zovemo. Petra K. i Roko O. Su se vratili sa „male“ samoće. Kjara, Lovre M. I Dino su se vratili s velike samoće – više od 12 sati su proveli na samoći. Došli su malo pokisli – neki su čak imali uredno spakirane kabanice u ruksaku ali... Pretraživanje poruka nije uspjelo – dobro su ih sakrili tako da voditelji u jednoj minuti nisu pronašli poruke. Usmene poruke su predali – točno po smislu.
Presvlačenje u suhu robu i večera. Pura s mlijekom ili jogurtom i fritule. Fritule se pojele a pure će biti nama starijima i za doručak. Dijeca nisu baš oduševljena purom.
Zbog kiše opet nema logorske vatre. Mlađi su u domu imali festival ali više su se koncentrirali na reklame. Morali su smisliti reklamu na zadane predmete iz logorskog života. Potičemo njihovu kretivnost i bilo je dobrih reklama.
Stariji su u trpezariji iamli igre i pjesme. Kiša i dalje pada a mi raspravljamo o sutrašnjem izletu. U planu je odlazak u kaubojski grad Rooswell sa seta snimanja zadnjeg Winnetoua. Nadamo se da će nam vrijeme dozvoliti izlet.