Zimovanju 2016 je došao kraj!

Kreirano: Subota, 09 Siječanj 2016 Napisao/la Goran Kosor

IMG_0202

Na kraju ovogodišnjeg zimovanja sve što  mogu reći stane u dvije riječi ; „ NISAM IZNENAĐEN !!!“

 



Prikupio i ja dovoljno iskustva. Ne mogu mene ovi naši Marjanovci  više iznenadit.Zrače

toplinom, ljubavlju, samopouzdanjem, a posebno osjećajem brige za druge.

Da ne mislite da je kod nas uvijek sve idealno- pa naravno da nije, ima tu uspona i padova,

smijeha i suza, al na kraju uvijek ostane onaj ugodan osjećaj oko srca, jer nema toga što mi sami

među sobom ne možemo riješit, i kući se odlazi sretan i pun dojmova s onim osjećajem tuge

rastanka, jer sve što je lijepo kratko traje. Rekla bi vam to i ona njihova „ Boca istine „ koja se još  vrti…

Uglavnom, plan je ostvaren. Unatoč lošim prognozama snijeg nam je pao i sve što se od njega

iskoristiti dalo, mi smo iskoristili. Neki na žalost nisu uspijeli savladati one dvije klizave daske

koje strašno jure niz strminu, al uz nadu, volju i želju u Marjana uvijek postoji i neki drugi put.

Dok se pakiramo i u hostelom vlada neki čudni mir, PITAM SE ZAŠTO,razmišljam koga posebno

izdvojiti. pohvaliti, čestitati…vjerujte da uz ovakvu ekipu to nije ni malo lako. Svi na svoj način od

Vučića do Vitara zaslužuju riječi hvale. Zato im svima od srca zahvaljujem na još jednom

predivnom izviđačkom druženju.

No, da  bi ipak sve izviđački funkcioniralo, da se zna da ipak imamo glavu i rep moram izdvojiti

najzaslužnije. Prvenstveno vođi zimovanja; Vici, koji vjerovatno nije bio  svjestan tereta kojeg

preuzima, al na kraju iskrene pohvale za trud, angažman i sve učinjeno. Uz sve što ovoliki broj

sudionika nosi bio je na visini preuzete zadaće. Ovacije svih ; „ Vice mi te volimo „ sve govore.

Sigurno bez pomoći Domzi, Matijevića, Đurđe, Pina, Lare, Antee, Marina K., Bagera  ne bi sve

bilo isto te ih ovako posebno i izdvajam za zasluge u provedbi naših aktivnosti.

Moram pohvaliti i stare kuke, Vesnu, Bošku i Marinovića koji su danonoćno pazili, pomagali i

učili, te bez njih ovaj tekst ne bi bio potpun. Također zahvaljujem našim vozačima Mariu i Nikoli

na razumjevanju i  pruženoj pažnji.

S ljubavlju spominjem i naše češke domaćine: Luboša, Renatu, Ivanu i Filipa koji su se svakim

pokretom pokazivali srdačnost i pažnju i naš boravak učinili još čarobnijim…s željom da se vidimo

i dogodine….a do tada …tko zna pute Marjanove…..

Sinoć, dok smo odbrojavali deset do ponoći, uz tortu i šampanjac dočekali smo Marjanov 60.

rođendan. Svijeće su puhali naši najmlađi- Vučići, s nadom da te mlade Marjanove snage zadrže

naš utaban put  i  omoguće  nekim drugim Marjanovcima, uz Klodijev „ Ponos Marjana „

proslaviti  Marjanovu stogodišnjicu……